Sisak: Najbolji učenik zbog nasilnika odustao od redovnog školovanja!

- Najbolji učenik Obrtničke škole u Sisku, učenik 3. razreda tekstilnog usmjerenja Mato Klobučar, zbog nasilja vršnjaka odustao je početkom tjedna od daljnjeg školovanja u školi. Odluku je, ipak, nakon razgovora s ravnateljem škole Ivicom Beloglavcem, donekle ublažio i nastavit će redovno pohađati praksu, ali na nastavu neće ići, nego će polagati razredne ispite.

- Mato je odličan učenik, svladao je sve gradivo i njemu neće biti problem položiti razredne ispite. Škola će mu izaći u susret jer bi bio grijeh da taj mladi čovjek nekoliko mjeseci prije završetka školovanja napusti školu, rekao nam je ravnatelj Beloglavec. Kaže kako mu je žao što mu se Mato nije ranije obratio, jer bi škola djelotvornije pokušala stati u zaštitu ovog vrijednog, osjetljivog i boležljivog dječaka, koji živi kod bake i djeda jer su mu se roditelji rastali. Mato je žrtva nasilnika, učenika svoje škole već drugu godinu. Veli kako su problemi počeli pred Božić 2008. godine.

- Ja sam jedini dečko u cijelom razredu krojačica, te sam već zbog toga predmet ljubomore, jer sam stalno okružen curama, mojim kolegicama, ali i ružnog podbadanja od ostalih učenika, stolara, tesara, vozača kamiona. Pričaju da sam gay jer idem u 'pedersko' zanimanje, dobacuju mi i vrijeđaju me neprekidno. Požalio sam se u školi razredniku i pedagogu, ali su mi rekli da je to podbadanje, šala, da ne obraćam pažnju pa će oni prestati. No, ja nisam mogao ne obraćati pažnju na stalne provokacije. Kada sam obojio kosu u plavo, postalo je još gore - to je napadačima bio još jedan dokaz da nešto sa mnom nije u redu.

Prošlog ljeta jedan me učenik moje škole na autobusnom kolodvoru u Sisku iz čistog mira najprije vrijeđao pa udario. Prijavio sam ga policiji, prijavio sam napad u školi. Nisam nakon toga osjetio poboljšanje nego su provokacije, prijetnje i maltretiranje nastavljeni i pojačani, priča nam Mato, koji je u pratnji mame Jasne Balen ovog tjedna bio na razgovoru u školi, kako bi dogovorio način završetka školovanja.

Vrhunac drame dogodio se prije tri tjedna, u srijedu 17. veljače. Mato o tome priča: - Veća grupa učenika ledenim grudama napala me kao na streljani. Stajao sam pred vratima škole koja je netko držao iznutra da ne mogu ući, i tako pobjeći, a oni su gađali neprekidno. Više puta sam pogođen u glavu vrlo bolno i pao sam na tlo. Ali oni nisu prestali. Pao sam u nesvijet, doživio epileptični napad, k sebi sam došao u bolnici ničega se ne sjećajući. Cijeli smo slučaj prijavili policiji i školi.



Svima nam je dosta ovoga, ali nitko ništa konkretno ne poduzima!
Iskreno, ovu temu pokrećem jer i moje dijete i neki njegovi prijatelji u školi svakodnevno trpe neku vrstu nasilja. Ono nije nužno uvijek fizičko, ali i drukčija vrsta nasilja jednako boli. Škola ne reagira, učitelji/učiteljice najčešće nisu prisutni u trenucima kad se takvo nešto dešava, a kad dijete doslovno "pukne", onda nas zovu u školu na razgovor da nas pitaju što se desilo, jer on pred njima šuti, ne želi biti "tužibaba" i uporno trpi! Odličan je učenik, zanimaju ga mnoge stvari, ali budući da nije nadaren za nogomet i slične sportove, postao je meta onih koji već kod kuće od vlastitih roditelja dobivaju upute kako se nametnuti drugima kao vođe, kako ne cijeniti različitost i inteligenciju, kako je biti "glavni u društvu" jedino čemu trebaju stremiti.

Drugim riječima, badava meni što provodim kvalitetno vrijeme s djetetom, potičem ga da čita knjige i informira se, vodim ga u Zvjezdarnicu jer ga to zanima... Ispada na kraju da sam ga trebala umjesto plivanja upisati na neki borilački sport, samo da preživi jednostavan odlazak u školu...

Danas dica znaju da im nitko nemoze nista i to ako su malo pokvarenija naveliko koriste ..nemoze se zaustavit ovakav tip nasilja ako su profesorima i policiji zavezane ruke ..znaci defacto dok ne navrsi ¸18 godina svak moze radit sta god oce i nema posljedica za nasilno dite ..tako se nikad nece naucit da je ono sta radi lose ..nemoze sustav nagrađivat nasilna ponasanja a onda se cudit zasto tog jos ima

Na žalost, da, sustav ne može ili ne želi napraviti ništa.

Ali ja neću odustati, neću svoje dijete pretvoriti u nasilnika, neću ga učiti nasilništvu samo zato da bi se oduprijelo takvima. Znam da će mu biti teško, ali isto tako znam (barem se nadam) da će izrasti u normalnog čovjeka koji će znati cijeniti prave vrijednosti u životu. Pametan je, brzo uči, kad tad pokazat će se da je iznad TAKVIH i svima NJIMA sličnih! I bit će sretan što će to postići svojim umom a ne fizičkom i psihičkom torturom!

Ja sam isto znao problema u osnovnoj školi sa starijim dječacima koji su voljeli pomalo "maziti" mlađe i slabije, no moram priznati da su i takva blaža nasrtavanja znala bit neugodna. Srećom u moje doba klinci nisu mogli svašta radit pa su se uzdržavali od pretjerivanja a ja nisam tužakao pa su to donekle i poštivali...i bavio sam se te kwan doom, ha,ha,ha!

U srednjoj školi nikad nije bilo takvih izgreda, bože svi smo se držali zajedno bez obzira na razlike, dapače nikad nisam primijetio takvo ponašanje u to doba. Tad su pravila bila stroža valjda, nitko nije htio riskirat izbacivanje. Danas znamo da će i srednja bit obvezna i da neće moć izbacit nasilnike i to ne valja.

Nasilje o kojem danas čitam mi je jako strano, teško je za povjerovati da toga ima. Mislim da je roditeljski odgoj tu zakazao, a u toj dobi je već prekasno za nekakve mjere u školi pogotovu s tolikim restrikcijama na kažnjavanje. Baš bi volio vidit koji bit to šmrkavac sa 15 ili 16 g to činio da zna da će ga izbaciti iz škole...i da bi roditelji ubili boga u njemu zbog toga. I previše gledaju one serije američke pa kopiraju loše poteze izmišljenih nasilnika.

U gore navedenom slučaju me sram što sam Hrvat, i bijesan sam zbog apatije institucije čija je zadaća da omogući neometano školovanje svima. Nek izbace te nasilnike iz škole da nauče lekciju, neka oni polažu razredne ispite. Roditelji tog dečka bi trebali tužiti školu i državu, njihovo dijete ima svoja ustavna prava! I to može ići do Ustavnog suda, pa i do Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu ako država ne pruži zaštitu tom dečku.

Zapravo, taj se problem može vrlo lako riješiti, samo se to navodno ne smije tako rješavati. Tu mislim na one najosnovnije sankcije tipa izbacivanje učenika iz razreda na 5 minuta ako recimo ometa nastavu i slično. Ja sam ostao paf kad sam pred nekih mjesec dana saznao da profesor to više ne smije učiniti. Zašto? Nemam pojma, ali ako zabranjuju takve oblike kažnjavanja (pod izlikom "a jadno dijete") koje su u biti dio osnovnog odgoja po principu nagrade i kazne onda je prilično jasno zašto se događa to što se događa.

Ne znam što bih na to rekao, osim da su djeca sve luđa.
Kad sam išao u osnovnu, nisam smio nikamo nakon škole. Odmah kući, a ma kakvi pomisliti da ostanem na igralištu ili tako nešto.
Ako bih zakasnio, znao sam odmah što slijedi kada dođem kući, a tek ako roditelji saznaju da sam napravio nekakvu glupost.
Učitelj iz povijesti dijelio je packe...

A danas djeca ne znaju što bih od dosade, "pa ajmo nekoga istući, biti će zabavno!" Ne znam što u tome vide, npr. što su u Rijeci ubili
Aleksandra Abramova zbog reda za sendvić.
Kad izađem van i vidim mulce u mulice kako su pijani, a nema ni 15-16. god, važno da je pivo u jednoj ruci, a cigareta u drugoj....
Kamo to sve vodi, ne znam...
Još nemam djecu i ne mogu reći ništa, ali se nadam da moja djeca neće biti takva...

Ja radim s malom djecom i moram vam reć da nisu klinci kao što su nekad bili, ili mi se to čini.
Sjećam se da su profesori za gotovo sve učenike bili strah i trepet, a danas ih klinci ne doživljavaju ni 5%.
Znam da ima svakakvih profesora, ali djeca su krvoločna, ne smiješ im dati 1, a ako im i daš njih nije briga. Možeš ti njima 100 puta reć da nešto ne smiju ali kao da se obraćaš zidu...naravno ima tu mnogo časnih iznimaka, ali se izgube među ovim nasilnicima.

Zajebano je to jer u tim skolskim godinama bas ti treba netko ko ce te naucit granicama i onom sta je dopusteno i sta nije ..jer inace nemoze nikako ici na dobro ..ako cemo bit realni vecina dice kad prođe dvadesetu se uozbilji i pocinje shvacat poneke stvari ali sta to vridi ako je prije tog nekome upropastio zivot ...problem je sta su dosta puta i zlostavljaci zlostavljani

Svaka čast, lijepo napisano...

Danas, u 7:30 u jutro kćer moje najdraže prijateljice s posla išla je u školu. Na putu su ju presrela dvojica u autu, uvukla u auto, odvela u šumu, pretukli su ju, skalpelom rezali po trbuhu i najvjerojatnije drogirali. Još ne znamo je li silovana, dijete je u šoku. Ima 13 godina.
Sve što sam do sada slušala ili čitala o takvim stvarima bilo mi je strašno, nepojmljivo, ali daleko i još uvijek sam živjela s mislima: "Ma neće se to desiti meni i meni bliskima..."
Sad se desilo. I ne znam kako dalje. Sad se stvarno i iskreno bojim.

OMG, strašno. Ja ne vjerujem da se takvo što događa. Upravo kako si napisala, čovjek misli da je siguran i da je sve to daleko dok se nekom bližnjem ne dogodi takvo što.

o moj Bože ... takve stvari teško za čitat a kamoli još da znaš to dijete... nevjerojatno mi je kako si netko može to dopustit, kako pobogu netko to može napravit?! to majke mi nisu ljudi ...

Nisu ljudi ..pitam, se samo dokle ce se sve ovo nasilje tolerirat jer je prevrsilo sve mire i granice

Ne može se cijela krivica na sustav stavit. Ponajprije je kriv kućni odgoj koji je zakazao. (često su mi djeca od 7 godina dovikuju Prošle su maškare ili Vještica.) Tek onda su krive institucije koje se trebaju pobrinuti za problematičnu djecu. No ipak najviše su krivi mediji i u globalu ovaj svijet koji promiče nasilje gotovo u svakom segmentu života.