eee, TO!
amberske kronike su zakon.
prvi fantasy koji sam citao...
zauzima jedno posebno mjesto u srcu...
ili tako nekakve sentimentalne stvari...
u svakom slucaju, knjige koje mogu uvijek jos jednom procitati.

(btw, drugo petoknjizje nevalja, ali ga svejedno volim)

okej, zadnje u nizu sam čito THE SOUTHERN VAMPIRE MYSTERIES od Charlaine Harris

Bazična premisa njenih knjiga je da su vampiri stvarni, i da su postali javne ličnosti nakon što su se razotkrili svijetu. Uzrok tome je da su japanci izmislili sintetičku krv od koje oni mogu živjeti a da ne jedu ljude.
Glavni lik je konobarica po imenu Sookie Stackhouse u gradiću Bon Temps, Louisiana. Ona je zgodna plavuša, pametna i telepat. I tu počinju njene avanture s vampirima nakon što jedne večeri spasi vampira od dvoje drainera koji su ga zaskočili s namjerom da mu uzmu krv i prodaju ju kao drogu, pošto je vamp. krv veoma potentna u tom smislu.

Dalje neću prepričavat, ugl. vampiri su klasično supersnažni, superbrzi i besmrtni osim ako ih ne napadneš srebrom ili kolcem u srce. Nekakav miks između anne rice i anita blake vampira...

Na tren smiješno, na tren glupo...al uglavnom lako i zabavno štivo za fanove Tru Blood serijala. Usput serija mi je bolja od knjiga.

I meni je Zelazny super. Pročitala sam prvih pet kronika, ali za ovu gore navedenu nisam čula. Jel tko možda čitao njegov roman 'Gospodar svjetlosti'?
S ovim ostalim navedenim knjigama nemam sreće, nikad ih nema za posuditi.

ćuj Jolinar, nema puno njegovih knjiga u knjižnicama osim Amberskih kronika i Gospodara Svjetlosti...recimo ja sam davno čitao srpski prijevod priča On Koji Oblikuje(He who shapes), And Call Me Conrad ( Iliti This Immortal) te Creatures of Light and Darkness. Ne znam jel ih ima još u knjižarama, al sigurno moš nać u nekom antikvarijatu.

Večina knjiga koje sam naveo su neprevedene...i bolje je jer naši prijevodi su nekad stvarno loši, ili jednostavno nema tih knjiga na hrvatskom, kod nas je to slabo zastupana grana rada i skupa, kad kod nas prevedene knjige kosštaju 4 ili pet puta više nego originali iz algoritma gdje su prosječno 50-80 kn

Samo tri riječi: Star Trek Destiny

Martin. Martin. Martin. Obavezno. A song of ice and fire.

Najbolje knjige. Al ono ikad.

Dok ja ne napišem svoje memoare...

Oce to bit fantasy ili sf? ili neka kombinacija?

O bit će tu svega, ja volim mješati žanrove...

Onda možete i pričekat da ja napravim reboot svojeg romana, pa to čitat

I horor?

Naravno i toga malo... Šta bi Dr.Who bio bez Moffatovih epki?

Evo javljam se opet, ozbiljna preporuka za SCOTT LYNCH-a i njegov The Gentlemen Bastards Sequence
1. The Lies of Locke Lamorra
2. Red Seas Under Red Skies

Genijalni debi ovog autora. Fantasy u najmanjem smislu, jer ovo je najlakše opisati kao Ocean's 11/12/13 u doba renesanse sa malo magije i alkemije.
Ovo je set knjiga o fenomenalnim lopovima po imenu Locke Lamorra i Jean Tannen i njihovim avanturama. Oni su stručnjaci za glumu i varanje bogatih plemića i moćnih kriminalaca...
Prva knjiga nas upoznaje sa likom Lockea Lamorre, fenomenalnog vođe družine sofisticiranih varalica po imenu The Gentlemen Bastards. Radnja je ispresijecana flashbackovima u prošlost koji objašnjavaju Lockeovo porijeklo i kako je postao profesionalni lopov-od prve rečenice se uhvatite za lik, pazite glavni šef lopova u gradu ga prodao drugoj bandi varalica jer je Locke sa već pet šest godina previše krao! Dalje ne moram pričati..ima tu humora, akcije, spletki i intriga i malo fantasy style čarobiranja...ma sjajan roman, jedva sam dočekao drugu.

U drugoj knjizi je Lynch otišao još bolje i dalje stavivši Lockea I Jeana u još opasniju situaciju. Sad su uhvaćeni između tri, čak četiri vatre-progone ih strašni Bondsmagovi, moraju preživjeti borbu između moćnog šefa kriminala i vojnog poglavara grada države u kojoj se nalaze te skupa političara koji žele ovladati otokom ...tu su još i gusari koje treba navesti da napadnu tu otočnu naciju...i na kraju je tu i njihov osobni pothvat!A kraj je smiješan, tužan i genijalan!

Don't get me started. Baš i ne pripadam Moffat fan-clubu. Jesi ti vidio novi trailer za 5. sezonu??? Ono, .

Ispričavam se za off topic.

Ovo nije preporuka baš, nego više moj dojam:
ILIUM i OLYMPOS Dana Simmonsa su jedna vrlo munjena pripovijest o Trojanskom ratu i olimpijskim bogovima. Tu se odvijaju tri paralelne priče oko tri centralna skupa likova, a svi su povezani u cjelinu na kraju.
Sve počinje sa likom Thomasa Hockenberrya, skolika kojeg su bogovi Olimpa, ili stvorenja dovoljno napredna da se smiju tako nazivati, rekonstruirali iz ostataka njegove DNK kako bi on izvještavao njih o tijeku Trojanskog rata. Ima i drugih skolika, svi povjesničari i književnici sa Zemlje kao i Hockenberry, i svi oni imaju isti zadatak. Hockenberry odlučuje se umiješati u tijek rata da prkosi bogovima-seronjama. Svjestan je da oni nisu pravi bogovi, niti da su grci i trojanci pravi isto, a opet oni vjeruju da jesu.

Drugi dio priče se tiče moraveka, umjetnih inteligencija s kiborškim tijelima koje su ljudi sa zemlje tisućama godina ranije poslali u vanjske dijelove sunčeva sustava, točnije do jupitera i okolnih mjeseca. Oni otkrivaju kvantne nestabilnosti na Marsu, koje prijete sunčevom sustavu tj. njegovoj stabilnosti. Dvojica od poslanih izviđača, Mahnmut i Orphu preživljavaju susret s bogovima i slijeću na Mars koji je poprište trojansko-grčkog rata pošto je teraformiran i čak mu je promijenjena gravitacija. Oni sreću Hockenberrya i pomažu mu da zezne bogove.

Treća priča se odvija na Zemlji gdje troje ljudi, staromodnih ljudi koje se nađu na putovanju da otkriju sudbinu posthumanaca, sad već nestalih mitskih stvorova koje nitko nije vidio većn 1500g.

Neću dalje objašnjavat, al ima tu svega i svačega-od kommpleksnih metafizičkih ideja to nabrijanih tehnoloških besmislica. Simmons voli koristiti riječi kao kvantna teleportacija, stojna kvantna valna fronta, nanostrojevei i slično. Sve zvuči jako sci fi, cool. Obožava citirati pjesme J. Keatsa, brljavit o Shakespeareu i Proustu kroz usta dvaju moraveka i što sve još ne.
Ima i psovanja, seksa-ugl.impliciranog, smrti. Simmons voli naglašavati divljačku stanu primitivnih grka, opisi smrti i ranjavanja su dosta grafički. Ima tu svega za sve.
Ponekad je teško prattit priču i često se nađete da se pitate što taj tip uzima. Ima dosta sličan štih Hyperionu i Endymionu, al nimalo tako dobro. Uglavnom da se čitat, al se neću vraćat tom štivu. Ocjena 3 od 5.

Ideja je po meni rip off Zelaznijevih priča o bogovima, ali puno kompliciranija i lošija ak me pitate. Gospodar Svjetlosti je kraći, a opet jednako kompleksan no razumljiv za ćitanje.Ipak ima ova priča više zajedničkog sa njegovim romanom Creatures of Light and Darkness.